HODOČAŠĆE U ASIZ

HODOČAŠĆE U ASIZ MJESNO BRATSTVO FRANJEVAČKOG SVJETOVNOG REDA (OFS)* IZ ĐAKOVA NA HODOČAŠĆU «U GODINI VJERE STOPAMA SV. FRANJE I SV. KLARE», Asiz, 20. do 25. rujna 2012. godine

 O desetoj obljetnici kanonskog utemeljenja Mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda bl. M. M. Terezije Scherer pri samostanu Milosrdnih sestara Svetog Križa u Đakovu, uz Godinu vjere i o 800. godišnjici Drugog franjevačkog reda Sv. Klare, u Asizu je održana u organizaciji Mjesnog bratstva duhovna obnova na temu Stopama Sv. Franje i Sv. Klare od 20. do 25. rujna. Glavnina hodočasnika, od 55 osoba, bili su članovi Mjesnoga bratstva, te nekoliko štovatelja Bl. Majke Terezije iz Lipika i nekoliko članova OFS-a iz Slavonskog Broda i Iloka. Organizatorica s. M. Karmela Dominković pozvala je i mene, kao jednoga kojemu posebno mjesto pripada, jer sam surađivao na utemeljenju bratstva, a i poslije sam pratio kao nacionalni ministar OFS-a, a pratim i dalje, djelovanje ovoga mladoga bratstva koje je postavljeno na zdrave noge u izgradnji braće i sestara za istinite kršćane. Na hodočašće su se uključile i sestre Sv. Križa s. Mirela Štraub, s. Mirjana Kesić, s. Deodata Kočonda i s. Nataša Jozić, koje su svojim vodstvom pjevanja u liturgijskim slavljima i na pojedinim svetim franjevačkim mjestima obogatile doživljaj. Hodočastila je i s. Novokracija iz Družbe sv. Bazilija iz Slavonskog Broda. Veoma uspjelu cjelokupnu organizaciju, osmišljavanje i vođenje programa vodila je s. M. Karmela Dominković, duhovna asistentica Mjesnog bratstva u Đakovu, a voditelj po Asizu i okolini Stopama Sv. Franje i sv. Klare bio je fra Robert Perišić, OFM, župnik na Sigetu u Zagrebu. Krenuli smo iz Crkve sestara Sv. Križa u Đakovu, 20. rujna 2012. godine, u 17. sati, u autobusu APP iz Slavonske Požege, te putem pokupili putnike iz Sl. Broda, Nove Gradiške, Lipika i Zagreba. Putovali smo cijelu noć i ujutro stigli na franjevačku Golgotu – La Vernu, gdje smo slavili sv. misu i razmatrajući obišli mjesta povezana sa životom Sv. Franje i čudom primanja Kristovih rana. U popodnevnim satima krenuli smo prema Asizu uživajući u ljepotama Božje prirode. Smjestili smo se u neposrednoj blizini crkve Sv. Marije Anđeoske – Porcijunkule, gdje nam je bilo stanište slijedećih dana. Drugi dan smo u samoj crkvici Porcijunkuli slavili sv. misu, a prije toga u parku uz crkvu u dvorištu našeg smještaja molili i pjevali molitvu Crkve – Jutarnju, što su pratili mnogi gosti hotela sa divljenjem. Upoznali smo Asiz, od bazilike Sv. Franje, Sv. Klare, katedrale Sv. Rufina, rodne kuće Sv. Franje do Sv. Damjana, i vidjeli još puno mjesta povezanih sa životom osnivača franjevačke karizme. Treći dan u Asizu, slavili smo sv. misu u božjoj katedrali – u prirodi, u Carcerima, što je bio posebni doživljaj. U osmišljavanju programa puta ovdje smo imali dirljivi doživljaj – prikazali smo Stvoritelju košaru slavonske zemlje, urešenu đakovačkim cvijećem, bogato vezenim ručnikom i hrvatskom trobojnicom. Uz prikaz ovog najljepšeg dara molili smo za Slavoniju i našu Domovinu. Nakon misnog slavlja svaki sudionik je razbacao zemlje po brijegu i tako smo označili hrvatski teritorij. U povratku smo hodočastili Sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u Padovu, gdje smo slavili sv. misu, upoznali se sa svetištem, a potom u Bazilici Sv. Antuna obavili svoje pobožnosti kod Svečevog groba i ostalih relikvija. Za cijelog puta imali smo prikladno vrijeme, ni vruće ni hladno. U Padovi, kada se išlo prema Bazilici Sv. Antuna počela je padati kiša, a dok smo bili u crkvi spustila su se dva prava pljuska – lilo je kao iz kabla, kako to lijepo kaže naš narod. Već smo se šalili da nas Sv. Anto ne pušta kući! Ipak stišalo se vrijeme i mirno smo mogli doći do svoga autobusa i krenuti u noć prema Hrvatskoj. Fra Robret je na mnogim mjestima crticama iz života Sv. Franje i Sv. Klare ilustrirao njihov život, ali i poticao na nasljedovanje naših utemeljitelja na putu obraćenja i izgradnje u prave kršćane. Kod svake sv. mise povezao razmišljanje uz čitanja, ali i mjesto na kojem smo se nalazili. I dobro mu je to uspijevalo! Na putu, u autobusu, molili smo i pjevali, razmatrali, a razmišljali smo i o svom franjevačkom pozivu kao svjetovnih franjevaca, podsjetili smo se na početke pokornika iz Asiza a i na početke bratstva OFS u Đakovu i ulogu Franjevačkog svjetovnog reda – Trećeg reda Sv. Franje, kako se prije zvao u izgradnji boljeg svijeta. U ime svih hodočasnika zahvaljujem s. M. Karmeli i fra Robertu za blagoslovljeno vrijeme koje smo zajednički proveli na ovom putu i hvala za sav trud.

I ovo hodočašće znak je zrelosti i izgrađenosti Mjesnog bratstva OFS-a Bl. M. M. Terezije Scherer u Đakovu. Hvala i svim članovima bratstva na kršćanskom i franjevačkom svjedočenju! / Mato Batorović

Napomena:
* Na Kapitulu Franjevačkog svjetovnog reda 2011. održanom u Peruu, donesena je odluka da se širom svijeta objedini naziv Ordo Franciscanus saecularis. Za hrvatsko jezično područje i dalje ostaje naziv Franjevački svjetovni red, ali se mijenja oblik skraćenice. Umjesto FSR na snazi je nova skraćenica prema latinskom nazivu OFS

Copyright © 2015 - FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED - MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA ĐAKOVO