Oratorij sv. Križa

Kratko uz oratorijski stil naviještanja

Uvodna napomena

ORATORIJ SV. KRIŽA pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu utemeljen je 2002. godine. Prvi oratorijski susret održan je iste godine u nedjelju 17. ožujka.

Oratorijski stil naviještanja ima za cilj u srcima sudionika rasplamsavati ljubav prema Isusu Kristu, buditi želju za molitvom i čestim primanjem sakramenata s posebnim naglaskom na djelima kršćanske ljubavi prema bližnjem, po uzoru na prve kršćane. Težišna točka susreta je knjiga i razgovor, prvenstveno Biblija, odnosno Evanđelje, ali i ostale knjige, napose životi svetaca.

Birane teme su vezane uz vjersko i moralno produbljivanje, posredovane jednostavno sa željom da u duhu oratorija svaki sudionik nađe svoje mjesto i sasvim slobodno izrazi osobitost svoga mišljenja, produbljujući svijest pripadnosti Crkvi, kao i životu zajednice.

Misao vodilja oratorijskog stila rada je: U Duhu, u Istini i jednostavnosti srca.

Metodologija je obilježena radošću, spontanošću i iskrenošću. Članovi se vježbaju u duhovnom čitanju, pjevanju i djelima kršćanske djelotvorne ljubavi.

Oratorij

Izraz se pojavio kao obnovljen, u Rimu u 16. stoljeću s Filipom Neri – koji je započeo tu vrstu pastoralnog služenja kako bi približio mlade i odrasle daleko od kršćanskog života, spajajući s poučavanjem trenutke razonode, pjesme i šetnje i upotpunio poučavanje kršćanskog nauka djelatnostima dragim djeci kao što su igra, život u grupi i služba djelotvorne ljubavi drugima.

Oratorij je i uređena prostorija. Naziv potječe još od 6. stoljeća. Misli se prije svega na malu crkvu bez kapelice za krštenje, kakva je postojala blizu katakomba.

Oratorij je i ime stare ustanove koju je Filip u svoje doba pomladio.

Kateheza je u oratoriju istovremeno i navještaj Poruke, odgovor na upit o smislu života i vjere, svjedočenje odraslih u vjeri, uvođenje u molitvu i sakramentalni život, kao i u službu djelotvorne ljubavi.

Metodologija je obilježena radošću, spontanošću i iskrenošću. Članovi se vježbaju u duhovnom čitanju, pjevanju i djelima kršćanske djelotvorne ljubavi.

Tijek susreta

  1. Uvodna molitva
  2. Čitanje odabranog teksta
  3. Voditelj oratorija govori o pročitanom, odnosno kratko približava srcima slušatelja dotični sadržaj
  4. Voditelj povremeno zamoli nekoga od prisutnih da iznese svoje mišljenje o toj stvari, pri čemu izlaganje prerasta u dijalog.

Kod sv. Filipa Neri je sve trajalo jedan sat i obradovalo sve prisutne.

Važno je napomenuti da je to bio jednostavniji oblik oratorijskog susreta.

 

Složeniji oblik

Za početak oratorijskog stila rada svakako je potrebno krenuti od jednostavnijeg oblika!

Nakon uvodne molitve i pročitanog teksta:

-    Netko drugi (ne voditelj) stane na malo povišeno mjesto i bez kićenosti govori o životu poznatoga sveca i tumačeći ga služi se pritom Evanđeljem.

-    Poslije njega slijedi drugi sudionik koji govori na isti način, ali o srodnoj temi.

-    Na kraju dolazi teći sudionik koji govori o povijesti Crkve dotične epohe.

-    Svakom govorniku bilo je dano pola sata vremena.

-    Nakon što je sve prošlo na zadovoljstvo i dobrobit slušatelja pjevala se neka duhovna pjesma, molila kratka molitva i sve je bilo završeno. … Činilo se

kao da je opet postao vidljiv stari i lijepi običaj apostolskoga doba.

-    Filip je pokretao dijalog i počimao raditi s grupicom od 8 do 10 mladih ili

odraslih ljudi.

-    Običaj je bio da ne govori samo jedan, već su sudjelovali u razgovoru, slušali i

iznosili svoja mišljenja.

-    Filip je govorio jednostavno i svim srcem.

-    Običavao je uzimati i teme iz askeze.

Susret bez čvrstih pravila

Na Filipovim susretima u stvari nije bilo čvrstih pravila. Težišne točke sastanaka bile su:

  1. Knjiga – prvenstveno Sv. Pismo, osobito Evanđelje po Ivanu, a veliku ulogu su igrale i druge knjige, ponajprije djela mističara.
  2. Razgovor – se nazivao ragionamento; sopra il libro. Još na početku oratorija dok je broj članova bio malen, svatko je pridonosio kako ga je 'tjerao Duh'. Za Filipa je uvijek ostajala mjerodavna rečenica: 'U Duhu i Istini i u jednostavnosti srca.'

Oratorijski stil naviještanja u tom vremenu, bio je svjesna opreka načinu propovijedanja. Budući da su govornici prije svega 'samodopadljivo pokazivali sebe, na sve načine nastojali biti zabavni i otvoreno pokazivali svoju taštinu. …'

Istim stilom oratorija služili su se sv. Franjo Saleški i sv. Vinko Paulski.

Bilo je sasvim prirodno da se poslije susreta ide u neku bolnicu, crkvu ili prirodu …

-    Kasnije su umjesto slobodnog dijaloga uvedena predavanja i izlaganja.

-    Poslije podne su se najprije okupljali na tihu molitvu, slijedilo je

-    Glasno – pobožno čitanje što ga je Filip najčešće tumačio uplitanjem

primjedbi.

-    Katkad je bio zamoljen i netko od nazočnih da iznese svoje mišljenje. Taj se razgovor vodio oko jedan sat.

-    Po tom su slijedila tri polusatna izlaganja, a susret je završavao

-    pjevanjem i kratkom molitvom.

Tko su bili prvi posjetitelji oratorija?

-    Mladi Toskanci
-    Zlatari
-    Jedan pletač čarapa
-    Plemići
-    Elegantni dvorani iz papinskoga dvora
-    Govornici

Filip se radovao svim tim ljudima različitih nadarenosti. Zadržao je vodstvo, ali se držao u pozadini. Ostao je veliki pokretač!

On sam nije držao velika predavanja, ali je otkrivao darovite i potpomagao ih!

Tada je bilo neobično da su svi – pa i govornici – bili laici. Oratoriju su uvijek pripadali laici i svećenici.

Filipu je uspjelo učiniti laike čak službenim slugama Riječi!

 

Oratorij je započeo s radom 1554. ili 1558. godine. Sa sve većim brojem zainteresiranih raslo je u mladom oratoriju i kvalitetno nešto novo: glazba … jer su o oratorij dolazili i glazbenici papinskoga zbora!

Susreti na otvorenom

Održavali su se nedjeljom i blagdanom. Cilj susreta na otvorenom bio je donijeti ljudima radost u ljepoti prirode, uz divne uspjehe glazbenika.

Kardinal Neuwman i obnova oratorija

Kardinal Neuwman je imao veliko značenje za obnovu oratorija u Sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi. Po njegovoj predodžbi oratorij je trebao biti otvoren za njegove suvremenike.

Smatrao je da treba svoje suvremenike bolje razumjeti, nego li oni sami sebe. Želio ih je Filipovom ljubaznošću pridobiti da se oslobode sebe i svojega 'ja' i tako oslobođeni sretnu Onoga koji je istinski sučelnik svakoga čovjeka.

Buduća oratorijska zajednica prema kardinalu Neuwmanu trebala je biti skromna obitelj gdje vlada ljubav koja zrači, kao i oprez na spremnost da se radi modernog mišljenja uvijek nanovo produbljuje razmatranje trajnih vrijednosti Objave i Predaje: Sv. Pismo, učenje crkvenih Otaca i liturgije.

Svaki utemeljeni oratorij treba imati svoje ime, a godišnje je potrebno održati najmanje tri, a najviše četiri susreta./ s. Karmela Dominković

_____________________________

Prema: Paul Türks
            Filip Neri
            Prorok radosti, UPT Đakovo 2001.
Copyright © 2015 - FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED - MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA ĐAKOVO