Porcijunkula

Porcijunkula Porcijunkula Porvijunkula Porcijunkula Porcijunkula

  2. kolovoza: Blažena Djevica Marija Anđeoska – Gospa od Anđela

U PORCIJUNKULI je Franjo u poniznosti započeo, hrabro nastavio i sretno završio svoj duhovni hod. Franjo je tu kapelicu sam popravio rukama i tu, slušajući Evanđelje, jasno shvatio poziv kojim ga Gospodin zove

Ovdje nije bilo odlučujuće viđenje Krista, nego Božja riječ, posredovana po Crkvi i Kristovom zastupniku. To je Evanđelje „ bez komentara „, kojemu se Franjo približio i iz njega pio kao iz izvora do kraja života. Tada je pred Franjom stavljen sav njegov život u jedan trenutak, u stil života koji očarava najprije njega, a poslije i mnoge druge: EVANĐELJE. ….

Evanđelje je postalo njegov kruh svagdanji, djelo i istina. Njegov je život našao smisao, riječ, poruku i oblik. Ono što će se od sada događati u njegovu životu bit će nastojanje i ostvarivanje života kao živog Evanđelja.

Kapelica je vjerojatno sagrađena oko godine 1000., a u Franjino vrijeme je bila napuštena i u jako lošem stanju. Kada se broj braće počeo povećavati, Franjo je zamolio benediktince da mu poklone tu kapelicu. I dandanas, svake godine sjećamo se toga događaja. naime, braća iz Porcijunkule, predvođene gvardijanom, odlaze benediktincima noseći im košaru punu riba, a nakon kratke molitve i homilije, benediktinci franjevcima poklanjaju ulje, kao što se dogodilo u Franjino vrijeme i na što nas podsjećaju Franjini životopisci.

Porcijunkula s vremenom postaje crkva-majka cijeloga Reda. Oko nje se skupljaju braća. Iz nje Franjo šalje braću kao misionare mira po cijelom svijetu. Z toj kapelici 1211. godine Franjo daje Klari franjevački habit. U Porcijunkuli Franjo 1216. godine od Isusa dobiva tzv. porcijunkulski oprost.

Porcijunkula je bila najdraže Franjino mjesto i znao je uvijek braći ponavljati: „ Pazite sinovi, da ne biste ovo mjesto nikada napustili. Budete li na jedna vrata istjerani, povratite se na druga, jer je ovo mjesto uistinu sveto i prebivalište Božje. ( … ) Tko bude ovdje molio pobožnim srcem, primit će što god bude tražio.“ ( 1 Čel 106 ).

Siromašna i jednostavna unutrašnjost kapelice sjeća nas na skromne i radosne početke reda Manje braće. U neposrednoj blizini nalazi se i kapelica Preminuća, mjesto gdje je na goloj zemlji 3. listopada 1226. godine umro brat Franjo. Jedan pisac će reći da su te noći kada je umirao Franjo, mjesec i zvijezde po prvi puta vidjeli jednog čovjeka koji je umirao – sretan!

S desne strane bazilike nalazi se Kapela Ruža i mjesto gdje je obitavao Franjo, kao i ružičnjak u kojem rastu ruže bez trnja.

U ovoj kapelici svoj novi život u Kristu, posvetivši se Gospodinu, započela je i Klara. Tu je nastao i Drugi franjevački red – klarise!

U PORCIJUNKULI MILOST POTPUNOGA OPROSTA

Jedne noći 1216. godine, dok je Franjo bio uronjen u molitvu i meditaciju u Porcijunkuli kod Asiza, iznenada je crkvicu obasjala jaka svjetlost, a Franjo je nad oltarom ugledao Krista, njemu s desne njegovu presvetu Majku, a okruživalo ih je mnoštvo anđela. Franjo se licem do zemlje poklonio svome Gospodinu bez riječi.

Upitali su ga što želi za spas duša. Franjo je spremno odgovorio:“ Presveti Oče, iako sam bijedan grešnik, molim te da svima onima koji se pokaju i ispovijede pa dođu posjetiti ovu crkvu, udijeliš potpuno oproštenje grijeha.“

„To što tražiš brate Franjo, velika je stvar.“ reče mu Gospodin, „ ali si ti dostojan i većih stvari, pa ćeš ih dobiti. Prihvaćam, tvoju molitvu, ali uz uvjet da zatražiš u moje ime taj oprost od moga Namjesnika na zemlji.“ I Franjo je odmah otišao papi Honoriju III., koji se tih dana nalazio u Peruđi i sa žarom mu ispričao viđenje koje je imao. Papa ga je pažljivo saslušao i poslije nekih nedoumica dao je svoj pristanak. Zatim je rekao: „ Na koliko godina želiš ovaj oprost?“ Franjo je žustro odgovorio:“ Sveti Oče, ne tražim godine, nego duše.“ „Kako to, ne želiš nikakav dokument?“ A Franjo će:“Sveti Oče, meni je dosta vaša riječ! Ako je ovaj oprost Božje djelo, On će se pobrinuti da svoje djelo očituje. Meni ne treba nikakav dokument; taj papir neka bude Presveta Djevica Marija, Isusu bilježnik, a anđeli svjedoci.“

I nekoliko dna kasnije zajedno s biskupima Umbrije, kazao je kroz suze narodu okupljenom u Porcijunkuli: „ Braćo moja, želim vas sve povesti u raj!“ (Usp. Diploma di Teobaldo,FF 3392.3397 )

 

Copyright © 2015 - FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED - MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA ĐAKOVO