To čini i živjet ćeš!

Recenzija: fra. Marijan Glamočak, OFM

               Knjiga u ruci želi biti okom obuhvaćena, zapamćena i valorizirana s obzirom na spoznaje. TO ČINI I ŽIVJET ĆEŠ – znamo autora ovog naslova prema Lukinu evanđelju 10,28: I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ A on mu reče: „U Zakonu što piše?“ kako čitaš?“ Odgovori mu onaj: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Reče mu Isus na to: „To čini i živjet ćeš“ (Lk 10, 25-28).   Radi se - ni manje ni više – o odnosu Božje inicijative prema čovje-ku na koju čovjek odgovara činom – imajući cilj pred očima – da bi živio. Dakle, činiš li – živjet ćeš!

Ovdje su večeras prisutni i članovi FSR-a kojima je poznato da je sv. Franjo Asiški uvijek sa sobom imao po kojega brata, ponajčešće Leona, „ovčicu Božju“ – jer brat je Franji Crkva. Očito je – bez Crkve – nema Franje.

Dakle sva Franjina ljubav prema Bogu mora imati svoj odraz u smjeru Crkve. Naime, za Franju je nemoguće ljubiti Boga bez Crkve. Stoga je u SVAGDANJEM životu bitno živjeti u odnosu prema Bogu i Crkvi.

               Tko je autor knjige? – Odgovor je vrlo jednostavan, a nalazi se na stranicama od 283 do 286. Naime tu je navedena literatura, mnoštvo autora s naslovima knjiga iz kojih je časna sestra Karmela Dominković crpila spoznaju te ju prerekla najčešće svojim riječima.

Stoga uz ime s. Karmele stoji riječ „priredila“.

Rado bih rekao da je autor ove knjige: Otajstveno Tijelo Kristovo – Una Persona Mystica, rekao bi Heribert Mühlen.

             Čim otvorimo knjigu nalazimo sadržaj koji obuhvaća 7 poglavlja. Knjiga ima 288 stranica. Što je zapravo mene učinilo STUZIG (iznenadilo) bio je već naslov PRVOG poglavlja:

  1. Što su duhovne vježbe u svakodnevici?

 Kratko rečeno: Ulazak u tajnu Božje blizine. S. Karmela navodi spoznaju sv. Franje Saleškog koji veli: Važno je Boga osluškivati svaki dan barem pola sata. Ako imaš puno posla, tada je pot-reban čitav sat. Benediktinski monah, Anselm Grün smatra: duhovne vježbe svakodnevice su svakodnevno vježbanje u osluškivanju Boga. Biti na putu u Bo-žju blizinu. To je i borba sa samim sobom, a poslije nastaje neopisiva radost jer postaješ pobjednik nad sobom samim i smještaš se do Kristovih nogu. Duhovne vježbe u svakodnevici su u korijenu jedna varijanta duh. vježbi sv. Ignacija Lojol-skog (1491-1556). Misao vodilja bi bila: Učim nešto što me raduje. O tome kako                                                 

bi trebale izgledati duhovne vježbe kod kuće, naći ćete na str. 19: Uvjeti su vrijeme, mjesto i okolnosti. Daljnja preporuka je: smiri se u šutnji i tišini. Tišina su ulazna vrata do iskustva Boga. Za svaki dan u Prvom tjednu preporuča se učiniti vježbu smirivanja. S Novim zavjetom ući u molitvu koju ne izražavamo samo duhom, već i tijelom – stojeći, sjedeći, hodajući, - rukama otvoreno pre-ma Gospodinu, sklopljenih, uzdignutih ruku – već kako nam Duh Sveti nadahne. Zapazimo mišljenje sv. Terezije Avilske: Učini svome tijelu neko dobro, da bi tvoja duša imala volju u njemu stanovati. Kod ove vrste duhovnih vježbi ostaje-mo u uobičajenoj sredini. Cilj je da sama svakodnevnica postane sve više vježbom. To znači biti pažljivo prisutan u svemu što se tijekom dana događa: kada hodam – hodam; kada radim – radim; kada razgovaram – razgovaram – tj. sjedinjujem se s onim što upravo trebam činiti. Tu je potrebna vježba u opuštenosti, miru, bivati u vlastitom središtu.

Osobno praćenje

To je posao duhovnog asistenta odnosno voditelja zajedničkih tjednih susreta. Svaki sudionik uzima si jednog duhovnog pratitelja s kojim može pratiti dnevne, odnosno tjedne osvrte. Najvažniji nam je sugovornik sam Trojedini Bog.

Boga ne moraš tražiti ni ovdje ni tamo. On nije dalje od tvoga srca. Stoji tu i strpljivo čeka, koga će naći spremna da Mu otvori i pusti ga unutra, kaže Meister Eckhart.

Tjedni susret sadrži PET koraka:

  1. Molitveno – meditativni početak (5 – 7 min.)
  2. Kratko izlaganje – ne dulje od 20 minuta
  3. Osobni rad na tekstu u šutnji (10 – 15 min) – Vidi – Prosudi – Djeluj
  4. Svjedočenje: dijeljenje vjere oko 30 minuta
  5. Molitveni završetak

Tjedni susreti se odvijaju u trajanju od 2 sata. Neobično je vrijedna Refleksija – osvrt – razmišljanje kao dnevno posviješćivanje što nas čuva od zlih posljedica duhovne pospanosti o kojoj piše bivši papa Bendikt  XVI. Potom slijedi naslov: Zatrpani svakodnevicom - koji obuhvaća odgovore ribara, seljaka i djevojčice  - na pitanja  „Zašto to radiš“ ? – Tko prođe pažljivo ovo Prvo poglavlje: Što su du-hovne vježbe u svakodnevici? – taj će s užitkom i velikom duhovnom korišću moći krenuti kroz druga poglavlja te steći spoznaju onoga što život ljudski smi-sleno ispunja, „Čineći to, živjet ćeš!“

            II. Na putu prema osobnoj zrelosti

Čovjekovo srce mjesto istinskog susreta. Mjesto istinskog susreta Boga i čovjeka jeste čovjekovo srce – središte čovje­kova bića. Čovjekovo srce je unutarnji svijet u kojem se rađa, odgaja, raste i uspijeva čovjek! U svakom čovjeku živi čežnja za puninom                                                    

Čežnja za puninom zove se s r e ć a!

Iz ovog II. pogl. Vam moram spomenuti 5 zadataka koje je svaki čovjek pozvan ostvariti u svojem životu:

1. Naći pravilno usmjerenje svoga života

2. Prihvatiti sva sredstva da se stigne do naslućenog cilja

3. Otkriti i odrediti vlastiti identitet

4. Prihvatiti svoje poslanje

5. Pronaći osnovno načelo svake smislenosti a to je: ljubav

Pet zadaća izraženo u obliku pet pitanja:

1. KAMO IDEM? Svijest o nalaženju ispravnog puta

2. KAKO IDEM? Svijest da je ostvarenje vlastitog života položeno u vlastite ruke. Odlučnost naći i prihvatiti sredstva do cilja.

3. TKO SAM? Svijest o otkriću da me je Bog osobno stvorio i spoznaja vlastite vrijednosti.

4. ŠTO MI JE ČINITI? Svijest o vlastitoj karizmi, vlastitom milosnom daru sa spoznajom po­slanja i odgovornosti za vlastito zvanje.

5. KAKO TREBA ŽIVJETI I DJELOVATI?

Pronaći kriterij za dobar život i dobro djelovanje.

        5.1. Kada osoba pronađe odgovor na koje od postavljenih pitanja, u duši se javlja duhovno iskustvo.

5.2 Svijest o otkriću važnosti ljubavi u svakom djelovanju je bit mistič­nog iskustva, odnosno: spoznaja da me Bog voli i da ta ljubav proži­ma svijet.

5.3  Opasnost je ako se osoba previše pouzda u snagu vlastitih asketskih napora.

Zapamti! Ne ljubi te Bog zato jer si dobar, nego si dobar zato što te Bog ljubi.

            III. Otajstvo koje treba nanovo otkriti

 

Klasična definicija molitve kaže da je molitva razgovor ili dijalog s Bogom ili također uzdizanje duha ili duše Bogu. Postoje i druge definicije, npr.: Molitva je stav srca, koje se poticajem milosti, u Crkvi i u punoj poslušnosti ‘riječi‘ otvara otajstvu Oca, po Sinu u Duhu Svetomu.

Poznata je slavna izreka sv. Antuna, oca monaha. Onaj koji sjedne u pusti­nji da bi sačuvao mir s Bogom oslobođen je triju ratova: rata slušanja, govora i gledanja. Ostaje mu samo jedan: rat srca. - Prvi čin molitve je – doći u dodir sa samim sobom.

Sveti. Ciprijan iz Kartage kaže: Kako možeš tražiti od Boga da te čuje, ako sam sebe ne čuješ? Hoćeš da Bog misli na tebe, a ti sam ne misliš na sebe. Ti sam nisi kod sebe, kako onda hoćeš da Bog bude kod tebe? Ako nisam kod sebe kod kuće, Bog se ne može susresti sa mnom kada bude želio doći k meni. – S. Karmela obrađuje ovo poglavlje na razini susreta Boga i čovjeka. Moljenje kao susret sa samim sobom znači, s Bogom se susresti u svojoj najdubljoj tajni, s Bogom koji me oslovio u meni i koji se u meni izrazio. – S. Karmela otvara treću dimenziju odgovorne molitve prema bližnjemu. To je, rekao bih samaritaski vid brige za bližnjega kojemu treba rane vidati, znati njegovu bol, osjećati njegovu tjeskobu. Tu je sva moja djelotvorna ljubav Božjom prisutnošću prožeta.

Dragocjena je svakome od nas Lectio Divina koju s. Karmela tumači u 5 koraka:

                                                 

  1. Lectio – čitam: Prvi korak je, dakle čitanje evanđeoskog teksta. Čitam lagano tekst sve dok me ne dirne ili pronađe Riječ. Kada prepo­znam dodir Riječi, odlažem knjigu i motrim kako Riječ dotiče i dira moje srce sve dok ga ne prožme.

2. Meditatio- meditiram: Tu gdje sam postao svjestan da me je Riječ prožela – započinje drugi korak, a to je meditacija. Meditirati ne znači razmišljati o pročitanom, nego pustiti da pročitano padne i spusti se u središte bića, u srce i da molitelj tako kuša dodir, okus i govor Riječi. Riječ se može po­navljati i govoriti srcem osluškujući njezinu poruku, poticaj ili opomenu. Meditacija je kušanje Boga u njegovoj riječi. Papa Grgur je meditiranje Božje riječi opisao slijedećom rečenicom: Otkrij u Božjoj riječi, Božje srce.

Meditacija prodire u nutrinu riječi i tako raspiruje moliteljevu čežnju srca za Bogom. Što se pojedinac više otvori Riječi njegova čežnja za Bogom, postaje sve veća i dublja.

3. Oratio – molim: Što čežnja za Bogom postaje veća i dublja ona prerasta u treći korak, odnosno u molitvu i vapaj Bogu da ispu­ni u pobožnikovu srcu čežnju za samim sobom. Ono što je pobož­nik u meditaciji našao, sada u molitvi treba izmoliti, odnosno zadobiti. Guigo – kartuzijanac kaže: Dugo sam u svome srcu meditirao i u mojoj je meditaciji gorjela vatra i čežnja da te upoznam, i sve se više rasplamsa­vala. (usp. Ps 38, 4) Dok mi lomiš kruh Svetoga pisma, u lomljenju kruha leži velika spoznaja. I što više spoznajem, to više čeznem za tim da te upoznam ne u slovima, nego u iskustvu. Kušanje Božje Riječi budi u molitelju čežnju za Bogom! U oratio molitelj stavlja pred Boga svoju čežnju i moli da ga čežnja za Njim sve više i više ispunja.

4. Contemplatio - motrim u šutnji. Četvrti korak je contemplatio – čista šut-nja, molitva bez riječi i slika, bez misli i osjećaja, čisto sjedinjenje s Bogom u dubini vlastitog središta. - Pobožnik se otvara pogledu Božjem i ponire u Njegovu sveprisutnu lju­bav. Ja gledam Njega, On gleda mene! Kontem-placiju se ne može naučiti. Ona je uvijek Božji dar. Unatoč tome svaki po-božnik može i treba vježbati prva tri koraka, a četvrti pustiti da se na nje-mu ili u njemu dogodi. Pojedinac može moliti za dar kontemplacije. A za-tim sam Bog djeluje. I Bog to čini! Prekida tijek molitve i dolazi ususret  molitelju i ispunja ga, oživljuje umornu dušu, osvježava i siti svojim dobrima i svojom bezuvjetnom ljubavlju…

5. Actio – djelujem: Svrha molitvenog čitanja Božje riječi jeste da ono što je pobožnik čitao, osluškivao, meditirao, molio i kontempli­rao poveže sa svojim okolnostima u konkretnostima svakodnevice. Gugio u svojem opi-su lectio divina uvijek ponovno naglaša­va nutarnju povezanost naznače-nih koraka, jer: lectio bez me­ditacije ostaje suha, meditacija bez čitanja promašena. Moli­tva bez meditacije bojažljiva, a meditacija bez molitve neplodna. Spomenuta koraci Božanskog čitanja vode do susreta s Bogom. Cilj je sjedinjenje s Bogom koji je svakog ponaosob pozvao i obdario živo-tom. Sveto Pismo se ne čita prvenstveno da bismo postali bolji lju­di, nego da bismo susreli živoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Čitanje Pisma širi srce i otkriva nam tko smo zapravo mi. Otkriva nam kako smo divno stvo-reni i još divnije po Isusovoj muci, smr­ti, uskrsnuću i slanju Duha obnov-ljeni i koliko smo duboko uronjeni u tajnu ili istinu Trojedinoga Boga. 

Ovo III. poglavlje ima svoj vršak u Križu koji stoji dok se svijet okreće.

                                                          

            IV. Ovo činite meni na spomen

- Ova knjižica – To čini i živjet ćeš – ima svoje srce, a to je IV. poglavlje koje objedinjuje TREĆU zapovijed Božju, namjeru Novog Saveza, pashalnu žrtvu Kristovu inkulturiranu kroz razne znakove, simbole, geste u susretu Boga sa svojim narodom.

Sestra Karmela je istančanim osjećajem pratila potrebe naroda Božjega te protumačila razumljivim jezikom ono bitno što možemo lako pamtiti i drugima predati.

V. Prisutnost Boga u psalmima

 Sveti Atanazije u svome pismu Marcelinu o razumijevanju psalama, kaže da se u knjizi psalama nalazi sabrano ono što je u drugim knjigama Staroga Zavjeta rasuto. Knjiga Psalama jeste kao vrt koji sa-drži plodove svih drugih, i dok tim drugim knjigama pridaje prekrasni ukus poe-zije, dodaje im i vlastitih plodova. (Migne, P. G., 27, 12) - No glavni čar psalama izvire iz njihovih tema: život i smrt, dobro i zlo, praved­nost i milosrđe. A sve to unutar sveobuhvatne teme: čudesni putovi sveprisutnoga Jahve (JHVH) zauze-toga za čovjeka, kojega on čuje, motri, gleda, dolazi mu u pomoć, koji se ne udaljava od čovjeka, ne skriva od njega svojega lica. Nema ljudskog srca koje ovo poglavlje ne bi zahvatilo i dobroti Svevišnjega u ruke izručilo.

           VI. Otvoreni izazovu Franjevačkog pokreta

 

Tko su u stvari bili Franjo i Klara i što su oni značili za svijet?

Francuski mislilac Ernest Renan (1823. – 1892.) bio je uvjeren da postoje tri velika i odlučujuća trenutka povijesti: nastanak kršćanstva, francuska revolucija i franjevački pokret u 13. stoljeću.

Kada je njemački publicist Walter Dirks, nakon Drugog svjetskog rata tra­žio snagu za izgradnju jednoga novog društvenog poretka, susreo se s Franjinim Trećim redom: Zapisao je neka svoja razmišljanja i kaže: Treći je Red doduše već unaprijed postavljen preusko – on je zaista pobolijevao od spiritualizama, tj. shvaćanja koje samo duhovnom daje vrijednost, dok se materijalno, tjelesno i čuvstveno potiskuje i odriče ga se.

Treći su Red zaista shvaćali zatvorenim redom, kao pobožnu udrugu, (…) a sv. Franjo je zapravo želio jedan pokret, štoviše jednu povijesnu silu. (…) Svetac je Trećemu redu namijenio poseban povijesni nalog: smisao ovoga Reda nije bio da se siromašni učine ‘pobožnima’, da se bogate ‘ulovi’ u nekakav otkupljivački sustav molitava. Smisao je Trećega Reda bio da se bogate ostavi bogatima na kršćanski način.

Franjo je odgovorio na pitanje: kako jedan bogataš može proći kroz iglene uši? I kako jedan građanin može postati svet?

Treći je red u svojem čistom i velikom obliku bio jedino zamisliv u tadašnjem svijetu kao jedno veliko kršćansko bratstvo koje je, zadržano na okupu minimu­mom čvrstih pravila… u poslovima braće, u njihovim brakovima, cehovima, u njihovim vijećnicama. Jer njihova bi zadaća bila izgradnja građanskoga svijeta unutar Crkve. Važno je bilo spriječiti onaj oblik sekulariziranja tj. oslobađanje pojedinca, države i društvenih skupina od povezanosti s Crkvom. Radilo se o tome da se potisne sekulariziranje koje je najprije započeto mačem, a nastavljeno obr­tom i trgovinom, kasnije industrijom.

Franjin Treći red, ojačan molitvom, bratstvom i trostrukom žrtvom redovnika i redovnica Prvoga i Drugoga reda, imao je zadaću na kršćanski se način obra­čunati s novcem i epohom novca.

Navod ovoga teksta iz različitih polazišta izazov je za sve nas koji smatramo da pripadamo Franjinoj i Klarinoj baštini.

Da saberemo: Prema njemačkom publicistu Dirksu:

Treći red je pravi razlog Franjina života. Njegova se stvarna zadaća sastoji u posvećivanju svijeta i u prožimanju svjetovnih područja Duhom Svetim. Dircks čak smatra da Prvi i Drugi red, postoje zato da bi se Treći red mogao potpuno razviti.

Nije naloženo uzdržavanje od seksualnosti, novca i moći, kao u samostanskim redovima, nego: ispunjena, smislena upotreba novca, izlazak u svijet, obilježava­nje trgovine, politike, braka, utjecaj na oblikovanje svih društvenih struktura…

Umjesto toga, Treći red se, po Dirksu, razvio u jednu ‘pobožnu udrugu‘ i nije ono što bi trebao biti. Stoga je i Treći red odgovoran i snosi dio krivnje što je svijet postao bezbožan.

-          7    -

Tako gledano i u tom povijesnom smislu nije uspio ni Franjo, ni prvi ni Drugi red, kao ni Benedikt. Novo je doba postalo problematično. Treći red se smežurao u bratstvo malih ljudi i postao pobožno udruženje. U njegovu neuspjehu očituje se i neuspjeh kršćanstva novoga doba.

U Pismu svim kršćanima Franjo piše: Budući da sam sluga svih, obvezan sam svima služiti. Žali što zbog bolesti ne može svakoga pojedinačno i osobno potražiti. (2P 2.).

Nadalje, Franjo često preuzima biblijski pojam nebo i zemlja da bi sve obu­hvatio. I konačno, treba upozoriti i na to kako Franjo neprestano i izričito pred očima ima cijeli svijet. (usp. OP 4s; Npr 23, 7-11; 2V 1a).

Isključivo vezanje na Isusa Krista kao temelj za univerzalni stav

Franjin univerzalni stav raste iz njegova vjerničkoga opredjeljenja za Isusa Krista. Isključivo vezanje na Jednoga, istovremeno je vjernički pogled na sve. Franjo je mogao sve gledati očima vjere. Franjo je izričito očitovao svoj stav u svojoj strelovitoj molitvi: MOJ BOG I SVE MOJE - DEUS MEUS ET OMNIA.

Za Franju postoji samo jedno za što se isplati živjeti: BOG. Ali ovo Jedno sadrži sve: cijeli svijet, sva stvorenja, sve pojedinačno. Potrebno je upozoriti da je verzija koju mi često primjenjujemo netočna. Riječ OMNIA = SVE nije zamjeni­ca koja znači posjedovanje. Nije točan prijevod: MOJ BOG I SVE MOJE. Riječ OMNIA je riječ u množini i misli se na sve stvari, sva stvorenja, sve što postoji. Nema n i Franje ni Klare bez Križa Kristova. Njima je Križ Kristov sav ures, središte od kojega se određuje i po kojemu se sve vrjednuje.  

 

VII. Idi pa i ti čini tako – poziv za rast u dubinu!

Idi i popravi ovaj svijet koji se, kako vidiš, sav ruši.

Idi i popravi dušu svoju. Popravi smionost svoju.

Popravi svoje oči i ruke. Dopusti Bogu da i po tebi živi.

Budi mu raspoloživ čitavim bićem. Svime što jesi.

I budi Božji čovjek u ovom svijetu.

I kad ti srce zadrhti, i kad ti spremnost ublijedi: idi.

I kad se oko tebe umnožavaju rušitelji: gradi.

Ugradi svoj život u hram Božje prisutnosti. U njegovu snagu.

Ne dopusti slabosti svojoj da nadjača njegovu snagu.

Popravi ove riječi koje se lome i gube značenje.

Ove riječi koje ne uspijevaju saopćiti istinu.

Ove riječi lišene života, Nade i sna. Ove riječi lišene blizine.

Popravi ovu buku u kojoj nije moguće razaznati I čuti ni ljudski ni Božji glas. Nemoj buci dodati buke. Liječi ih svojom vjernošću riječi, onoj sućutnoj.  

Onoj koja ne odustaje, koja uzdiže.

Popravi ovu šutnju. Ovaj muk.

Popravi ovaj svijet iz kojeg su toliki odsutni.

U kojem se toliki mimoilaze kao da ih nema.

Popravi ovu tišinu da iz nje provre govor susreta.

Zar ne čuješ:

Tvoje je disanje Božji govor.

Ne dopusti da se razruši.

Da tvoja duša postane prah

Kojim se vjetrovi svijeta poigravaju.

Idi. Budi čovjek posred ovog svijeta. / Stjepan Lice

Onom pitajućem zakonoznancu – što mu je činiti da baštini život vječni – Isus je dao odgovor kroz primjenu Prve i najvažnije zapovijedi, riječima:

Idi, pa i ti čini tako, tj. TO ČINI i ŽIVJET ĆEŠ. Putokaz zakonoznancu bio je Samaritanc koji je svoju čovječnost primijenio. 

Knjiga s. Karmele namjerava upravo pounutarnjenu ljubav u susretu s Bogom primijeniti u obnovi Crkve Kristove – što je ostvarenje vjerodostojne evangelizacije.

 Da bih to mogao i drugima priopćit potrebna ti je ova knjiga: To čini i živjet ćeš!           

Ne želim da mi itko ovu knjigu pokloni za moje predavanje jer smatram da je vrjednija nego li svi naši groši.

Hvala s. Karmeli za sav rad koji će biti mnogima startna točka da i sami postanu obnovitelji Crkve Kristove poput sv. Franje i sv. Klare.

 

Copyright © 2015 - FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED - MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA ĐAKOVO